jednostavno-je

utorak, 27.10.2015.

Pitaj pa ću se ustati

Fascinira me kako ljudi očekuju da će im drugi pročitati misli. Na primjer promatram danas bakicu koja nije invalid ni toliko bolesna da ne može stajati, normalna bakica koja ide svaki dan na tržnicu i svaki dan je u tramvaju, i to je lijepo, ali ja u tramvaju sjedim i naravno nabijem slušalice i imam svoj đir, briga me je li staro ili mlado oko mene, i onda se bakica počne mrštiti i nešto mrljati sebi u bradu i očekuje da ću se ustati, da me pita ne mora se uvijek ni lijepo pitati već samo da pita, postavi pitanje ili naredi i ustat ću se sa zadovoljstvom, ne treba se trošiti energija uzalud. sretan

Zašto je pitanje toliko teško postaviti i izboriti se za sebe i reći ja hoću to i to, zašto ljudi očekuju da ih pročitamo ? Smješno mi je to sve kako mislimo da možemo čitati tuđe misli, a u stvari jedva se snalazimo i u svojima. Buking u glavi je meni bilo najveće opterećenje, kad god bi od nekoga nešto očekivala uvijek ali baš uvijek bi se razočarala ali zašto je to tako? Očekivanje u stvari stvara nas i govori o tome što mi trebamo učiniti u vezi s nama. Ljudi koji ne očekuju ništa od drugih su sretni ljudi jer porade na sebi to što očekuju kod nekoga. smijeh

27.10.2015. u 00:17 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 24.10.2015.

pozdrafČek

tema je o tome kako su mi ''male'' promjene u razmišljanju uvelike pomogle. Dugo sam razbijala glavu ma što je to što nas pokreće, tko je Bog, tko su ovi ljudi oko mene... lud Razmišljala sam i tražila odgovore, stalno sam nešto čitala vezano za tu temu, ali nisam nalazila pravu stvar,sve do prije nekoliko godina dok nisam naišla na knjigu Luis Hay koja je stvarno legendarna i pomogla mi je da shvatim do tada neshvatljive stvari. U to vrijeme sam bila poprilično depresivna, zatvorena u sebe i bezobrazna prema roditeljima i ljudima s kojima sam bila okružena. Živcirala me je njihova prisutnost i njihovo mišljenje o meni, mislila sam da sam jedina ja upravu, bila sam i razmažena, iskompleksirana i mrzovoljna. Kada su mi počeli dragi ljudi odlaziti iz života i kada mi je sve krenulo niz brdo shvatila sam da nije problem u njima ni u ničemu izvan već u meni samoj, i kada sam to već bila shvatila trebalo je promijeniti sebe,naravno, ali ja sam onda stvorila osjećaj žrtve ''kako sam samo ja jadna i nitko me ne shvaća'' cry , potez očajnika. I nisam ništa poduzimala, ostala sam na mjestu, odgovore koje bi dobivala putem intuicije i uglavnom u snu, odbijala bih. Ostajala bi na mjestu i vrtila se. Svoje sam pogreške prepisivala drugima. Nakon propale veze, mogu reći da sam bila totalno skrenula, osjećala sam se još jadnijom i imala sam osjećaj manje vrijednosti. Taj osjećaj bi prikrivala ulaženjem u druge veze, vrtila bi se i dalje u svome nezadovoljstvu sve dok mi se nije zavrtilo. Odlučila sam se promjeniti, dosadilo mi je biti ''jadna''.
Prvi mi je korak bila ta knjiga od Luis Hay, koristila sam afirmacije i pokušala biti što pozitivnija. Polako sam shvaćala snagu svojih misli i da ''realno'' može biti što god želim. To je trajalo neko vrijeme zatim su mi se opet počeli javljati stari obrasci razmišljanja, činilo mi se da ih ne mogu kontrolirati ali s vremenom sam ih naučila kontrolirati i to je isto trajalo neko vrijeme. Ta dva stanja pozitivino i negativno izmjenjivali su se svakog dana, nekad i svaki sat, ali bila sam uvjerena da to tako ide, i išlo je, svojim tokom. sretan
Drugi korak mi je bio susret sa Zakonom privlačenja, s njim sam se susrela preko videa Ane Bučević koja je također legendarna i ima smisla sve to što priča cerek Moje prvo iskustvo odnosno moje prvo privlačenje bilo je,naravno, novca i privukla sam u tjedan dana više od 500 kn. Bila sam presretna i vidjela da to stvarno djeluje. Počela sam se igrati s njim i tako sam privukla i neke simpatične ljude, ni ne sjećam se više što je sve tu bilo. Uglavnom, nastavila sam istraživati i dalje. Osjećala sam se bolje, imala sam bolje odnose sa ljudima. Ljudima s kojim sam prije bila na istoj vibraciji, počeli su mi prigovarati kako sam iritantna ali mene nije bilo briga za to što govore, ja sam bila haaj hahah. Bilo mi je super jedno 2,3 tjedna dok se okolnosti nisu drastično počele mijenjati. U samo mjesec dana izgubila sam hrpu prijatelja, stara i ja bile smo izbačene iz stana, preseljenje iz grada u selo. Bila sam bijesna, ljuta, razočarana, ali sada shvaćam da je bilo sve onako kako treba, jer preseljenje u drugi kraj mi je donijelo puno više uspjeha i radosti yes , stari prijatelji s kojima sam prekinula odnose ustvari su me cijelo vrijeme sputavali i bili su vampiri energije smijeh
Na skali emocija prešla sam intezivno najniže emocije. Bilo mi je lijepo iako su se stare misli uporno vraćale, promatrala bi ih i otpustila, nije bilo jednostavno ali to shvatite u meditaciji. Radom na sebi moje stanje se vidno popravljalo, bilo je lakše živjeti. Svijet je postao vedrije mjesto za živjeti. Pitanje o Bogu i tim višim silama bilo je prisutno i željela sam saznati što se krije iza toga, ne znam kako sam došla do knjige Donalda Walsha '' razgovori s Bogom'' ali knjiga mi je razjasnila skoro sva pitanja, kažem skoro jer puno toga još imam za pitati rofl To da smo sami birali roditelje i mjesto gdje ćemo živjeti je interesantno, postala sam neizmjerno zahvalna na svojim roditeljima i rodnom mjestu jer su tu sa razlogom. Nakon svih tih saznanja i rada na sebi, osjetim svaku emociju, doslovno osjetim, mogu kontrolirati svoje misli i emocije i uvijek dopustim sebi da sve prođe kroz mene bilo to bol, razočarenje ili radost, ne treba potiskivati ništa jer se stvara u stres, a to je zadnje što nam treba u životu belj Biti ono tko zaista jesi je najbolja stvar koju možete učiniti za sebe i za sve druge uostalom kada volite sebe sposobni ste voljeti i sve drugo.
Pišite mi i vi o svojim iskustvima kiss wave